Mektepska ekskurzija IKB-a u Bosnu i Hercegovinu

Tokom proljetnog raspusta 2019. godine, Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu je organizovao mektepsku ekskurziju u Bosnu i Hercegovinu za polaznike Mekteba koji su se prijavili na ovaj jedinstven poziv. Ovim sedmodnevnim izletom polaznika Mekteba, nastojali smo približiti ljepote Bosne i Hercegovine našoj djeci i pobuditi veću privrženost prema njoj.

Ekskurzija kojoj je prethodila nekoliko sedmica duga administrativna i tehnička priprema, počela je u utorak naveče, 16. aprila 2019. godine avio-letom sa aerodroma Berlin-Schönefeld prema Tuzli a brojala je dvadesettri učesnika/polaznika i troje vođa puta. Suad ef. H., koordinator Mekteba, Alvir H., član Vijeća Mekteba i Hirka K., muallima Vjerske pouke – mekteba, uspješno su ovu grupu polaznika i polaznica proveli od Berlina kroz Bosnu i Hercegovinu te uz Božiju pomoć vratili ponovo njihovim porodicama letom iz Tuzle u utorak naveče, 23. aprila 2019. godine. Uzrast učesnika ove ekskurzije se kretao od 10 do 22 godine i to devetnaest polaznica i četiri polaznika mektepske nastave.

U organizovanju ovakve ekskurzije, nakon zahvale Allahu i rukovodstvu IKB-a, posebno treba istaći doprinos humanitarne organizacije MFS-EMMAUS sa sjedištem u Doboj Istoku koja nam je pomogla oko aranžmana i tehničke opremljenosti za ovu ekskurziju tokom sedam dana boravka i kretanja kroz Bosnu i Hercegovinu.

Dolaskom u Tuzlu kratko iza ponoći, kompletna grupa od dvadesetšest učesnika je autobusom, koji je unaprijed rezervisan za ovu ekskurziju, prevezena do Behram-begove medrese u Tuzli u kojoj smo imali prvi konak a time i prvi dan na tlu Bosne i Hercegovine. Učesnici su imali priliku da vide kako izgleda jedna noć učenika i učenica Medrese kao i ustajanje na sabah-namaz uz zajednički jutarnji susret u mesdžidu Medrese. Nakon doručka i susreta sa rukovodstvom Medrese, krenuli smo sa realizacijom plana i programa ekskurzije i to obilaskom grada Tuzle. Posjetili smo Tuzlansku kapiju, zatim centar grada i mjesto "Zločina nad tuzlanskom omladinom" kada su agresorske srpske snage u maju 1995. godine u večernjim satima ugasile 71 mladi život ispalivši granatu sa Ozrena na mjesto sastajališta mladih poznato kao "Kapija". U Tuzli smo sa našom djecom posjetili Panonska jezera i prikaz kako je izgledalo jedno sojeničko naselje na tlu sjeveroistočne Bosne. Ekskurzija je, nakon klanjanja podne i ikindije-namaza te ručka u restoranu u Tuzli, svoj prvi dan nastavila putem prema Podrinju zaustavivši se u avliji nane Fate Orlović u Konjević Polju kod koje smo se već ranije najavili. Nana se u svojoj avliji, na mjestu između kuće i bespravno izgrađene crkve, obratila našim polaznicima i kroz nekoliko rečenica o onome što je proživjela i proživljava zbog te nepravde od strane vlasti, pokazala koliki je heroj i patriota. Put ekskurzije se nastavio kroz zloglasnu Kravicu u kojoj je u hangarima Zemljoradničke zadruge u julu 1995. godine strijeljano 1.000 srebreničkih civilnih zarobljenika/muškaraca. Na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, naše učesnike je dočekao potpredsjednik manjeg bh entiteta, gosp. Ramiz Salkić i predsjednik Medžlisa IZ Bratunac, Admir ef. Velić koji su izrazili dobrodošlicu, a gosp. Salkić se obratio i održao historijski čas ukazavši na golgote koje je proživio bošnjački narod Podrinja u protekloj agresiji od starne komšija. Prezadnja destinacija ekskurzije ovog dana, bio je Memorijalni centar Potočari i obilazak mezarja. Strašni prizori mnoštva nišana na Veljacima i u Potočarima kao i obraćanja gosp. Salkića u Bratuncu te Suad ef. u Potočarima o onome što se dešavalo baš na tom mjestu na kome se grupa nalazila, izazvala je određene emocije tuge i pokoju suzu kod djece što je dobar pokazatelj da su razumjeli o čemu se radi. Završetak prvog dana bio je dolaskom u internatski smještaj EMMAUS-a u Potočarima u kome smo večerali te uz jednoiposatni susret sa Nedžadom Avdićem, preživjelim, tada sedamnaestogodišnjim, Srebreničaninom na strijeljanju u Petkovcima jula 1995. godine a porijeklom iz Sebiočine, pomno prateći njegovo svjedočenje, poslušali njegov životni put Srebrenica-Tuzla 1995. godine te otišli na spavanje, kao da smo cijeli dan gledali neki horor film.

 

 

Drugi dan na tlu Bosne i Hercegovine nastavio se na prostoru Srebrenice i Bratunca. U muzeju Memorijalnog centra Potočari, nakon historijskog časa kojeg je održao uposlenik Azir Osmanović, u jutarnjim satima smo pogledali specijalni dokumentarni film o genocidu u Srebrenici i pogledali zastrašujuće fotografije i neke originalne ostatke holandskog bataljona iz jula 1995. godine, koji je trebao braniti stanovnike tadašnje Srebrenice od bilokakvog oružanog napada agresora. Radi predstavljanja i one veselije strane srebreničkog života danas, ekskurzija je svoj put nastavila kroz grad Srebrenicu prema mjestu Jasenova iznad grada u kome smo odsjeli u avliji porodice našeg džematlije Omerovića na ručku te uz atrakciju jahanja konja i slikavanja, svi polaznici su bili oduševljeni i obradovani da bar u današnjoj Srebrenici nije sve tragično. Za ovu prigodu se posebno pobrinuo naš Srebreniničanin iz Jasenove, Emin B. koji tu živi sa porodicom, a u posjedu ima 16 konja od kojih je četiri stavio grupi na raspolaganje tokom gostovanja. Put iz Srebrenice kojim smo dalje nastavili na relaciji Zeleni Jadar – Kragljivoda – Jezero – Skelani, isti je onaj put kojim su srpske snage, samo iz suprotnog pravca, u martu 1993. godine otpočele veliku ofanzivu na Srebrenicu iz pravca Srbije a stanovništvo stjerali u sam grad. Uprkos neprijateljskoj vojnoj nadmoći, branioci Srebrenice, pripadnici ARBIH, ovu ofanzivu su uspjeli zaustaviti u rejonu Zelenog Jadra. Preostala slobodna teritorija Srebrenice će ubrzo biti proglašena "Zaštićenom zonom UN-a". Tokom prolaska teritorijama Podrinja, vođa puta Alvir H., je grupu upoznavao o granicama tadašnje enklave Srebrenica i o ratnim dešavanjima na tom prostoru, kao što je to radio dok smo putovali i kroz ostale dijelove BiH. Dolaskom u Dobrak u avliju majke Salihe Osmanović, majke Nermina i supruge rahmetli Rame, približili smo se samoj istočnoj granici Bosne i Hercegovine, a radost ove tugom shrvane žene našoj posjeti nije bilo moguće opisati. Putem pored Drine u pravcu Bratunca, naša grupa je napravila pauzu u mjestu Žanjevo koje priprada bratunačkoj općini, te smo nakon klanjanja podne i ikindije-namaza uz kahvu i sok kod porodice naših džematlija Hasanović uživali u pogledu na podrinjsko polje i prelijepu Drinu. Najavljeni dolazak na sladoled i sok u ašćinicu "Korzo" u centru grada Bratunca, bila je radost kako za domaćina Beriza, tako i za sve nas. Akšam-namaz smo klanjali u bratunačkoj džamiji i susreli se sa glavnim imamom, Elvir ef. Hodžićem, s kojim smo nakon smještaja djece u internat u Potočarima, nastavili sa "podrinjskom besjedom" do kasno u noć.

Trećeg dana, nakon doručka u Potočarima i rastanka sa rukovodstvom internata, ekskurzija je nastavila put prema Sarajevu zaustavivši se na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici gdje smo im pokazali da je gotovo svo Podrinje natopljeno krvlju Bošnjaka. U nastavku ekskurzije, posjetili smo nacionalni park Bijambare kod Olova i ušli u pećinu. Dolaskom u Sarajevo, muški dio ekskurzije je klanjao džumu-namaz u Fahdovoj džamiji, dok su djevojke sa muallimom i dvije kolegice EMMAUS-a nastavile do hotela i smjestile se. Radost djece dolasku u Sarajevo i skori odlazak na Baščaršiju je priča za sebe. Vjerovatno iscrpljeni pričom o stradanjima Bošnjaka u što su se uvjerili i o čemu su slušali tokom prethodna dva dana, dolazak u Sarajevo je bio dobar redoslijed i prilika da se konačno opuste iako ni u Sarajevu ne manjka priče o patnji Bošnjaka tokom opsade i agresije. Obišli smo Vijećnicu, šehidsko mezarje Kovači, Gazi Husrev-begovu džamiju, medresu i biblioteku, spomen ploču ubijenim imamima i softama tokom agresije (smještena u dvorištu Medrese), pijacu Markale, spomenik oslobodiocima Sarajeva u Drugom svjetskom ratu poznatu kao "Vječna vatra", BBI centar, spomenik stradaloj djeci Sarajeva i Sebilj na Baščaršiji gdje smo u jednoj od ćevabdžinica i ručali. Posebna radost djece bila je u slobodnom vremenu koje su im vođe grupe ostavljali na raspolaganju da ga sami sebi osmisle i uživaju u toj veseloj baščaršijskoj atmosferi, što se ogledalo u šetnji Baščaršijom, porudžbama palačinaka negdje u blizini Slatkog čošeta ili kupovini suvenira i poklona za porodicu. Akšam-namaz smo klanjali u Gazi Husrev-begovoj džamiji, a tačnost i dolazak učesnika na dogovoreno mjesto i u dogovoreno vrijeme je krasila ovu ekskurziju. Ovaj dan se završio u kasnim večernjim satima hajirli odlaskom sa Baščaršije u hotel na konak.

Četvrti dan otpočeo je doručkom u hotelu te odlaskom prema "Tunela spasa" u Butmiru i njegovim obilaskom gdje je Harun Hodžić, demobilisani major Armije RBiH i uposlenik u Muzeju za naše učesnike održao historijski čas. Zahvaljujući sunčanom danu, ekskurzija se mogla i dalje držati svog plana i programa te smo posjetili sarajevsko šetalište Vrelo Bosne na kome smo se zadržali oko dva sata. Ljepota prirode i energija koja zrači iz obilja vode, sve učesnike su ispunile tokom boravka na ovoj atrakciji. U popodnevnim satima, nakon ručka u restoranu u Blažuju, usredsredili smo se prema toplom jugu Bosne i Hercegovine, a prva pauza nam je bila ćuprija u Konjicu, gdje smo se zajedno fotografisali i polahko počeli spuštanje prema lijepom Mostaru. Dolaskom u grad i klanjanjem podne i ikindije-namaza u jednoj od mostarskih džamija, te približavanjem Starom mostu, ugledavši njegovu ljepotu, učesnici su bili oduševljeni ovim predakšamskim prizorom te zamolili vođe da i sutra naveče dođu na Stari most i dobiju svoj "slobodni sat". Tako je i bilo. U kasnim večernjim satima, grupa se svojim autobusom prebacila do smještaja u internat Karađoz-begove medrese čime se završio još jedan dan ove ekskurzije.

Peti dan se odigrao po Hercegovini! Obilazili smo Počitelj, vodopad Kravice, Blagaj i tekiju na izvoru Bune te se ponovo, nakon zajedničkih namaza u istoj onoj džamiji kao i prethodnog dana, po obećanju, navratili do Starog mosta te se kasno pred ponoć vratili u internat Medrese u Mostaru na konak. Za one koji su bili umorni od intenzivnog obilaska znamenitosti Hercegovine, to je značio kraj dana i odlazak na spavanje. Oni pak, koji su imali dodatne energije, ovo je bila prilika da do kasno u noć pričaju i provode trenutke rijetkog druženja koje je današnjem čovjeku itekako potrebno.

Šesti dan je po planu i programu ekskurzije bio Travnik i Doboj Istok. Nakon susreta sa rukovodstvom Karađoz-begove medrese i zahvale na dočeku, usmjerili smo se prema vezirskom gradu Travniku u kome smo zajednički klanjali podne i ikindiju-namaz u novootvorenoj restauriranoj Šarenoj džamiji. Ručak u ćevabdžinici u Travniku uz nadaleko poznate i čuvene travničke ćevape bio je poseban osjećaj svima. Posjetili smo zgradu Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku o čijoj historiji nas je ukratko upoznao profesor bosanskog jezika, Benjamin Malanović. Boravili smo na Plavim vodama te posjetili Travničku tvrđavu. Na putu prema Doboj Istoku i sjedištu EMMAUS-a, u čijim prostorijama smo noćili, prolazeći pored naselja Ahmići, uvratili smo se do džamije u ovom mjestu i posjetili Muzej stradanju Bošnjaka Ahmića od hrvatskog agresora u aprilu 1993. godine. Stavičan prizor! Dolaskom u Doboj Istok u večernjim satima i večerom sa najužim rukovodstvom EMMAUS-a, upoznali smo se sa njihovim humanitarnim radom, prilikom čega su nam domaćini uručili Plaketu za IKB za dosadašnju saradnju i sponzorstvo projekata tokom prethodnih godina. Uslijedio je i posljednji konak na ovoj ekskurziji u prostorijama EMMAUS-a i neposredna priprema za povratak u Berlin.

Posljednji dan ekskurzije, sedmi dan, počeo je doručkom te rastankom sa rukovodstvom EMMAUS-a. U pratnji smo idalje imali dvije kolegice ove organizacije te smo se usmjerili prema zoološkom vrtu "Bingo" u Tuzli. Atrakcija vožnje bicikla s četiri točka kroz vrt je svima privukla pažnju pa su sva bicikla vrlo brzo bila iznajmljena dok je ostatak grupe uživao uz sok i palačinke. Zajedničko klanjanje podne i ikindije-namaza obavili smo u čaršijskoj džamiji u Živinicama nakon ručka u jednom od restorana te obavili posljednju kupovinu pred let za Berlin.

Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu se srdačno zahvaljuje svima koji su na bilokoji način doprinijeli da se ova ekskurzija organizuje i uspješno realizuje. Zahvaljujemo se humanitarnoj organizaciji Međunarodni forum solidarnosti (MFS-EMMAUS) iz Bosne i Hercegovine na čelu sa direktorom gosp. Hamzalijom Okanovićem i  Elmedinom Škrebom, pomoćnikom direktora za razvoj i saradnju, na tehničkoj pripremljenosti i infrastrukturi koju su nam priredili na prostoru BiH tokom ove ekskurzije a posebno pratnji njihovih dvaju uposlenica gosp. Aleme i gosp. Rabije tokom cijele ove turneje. Zahvaljujemo se i domaćinima kod kojih smo odmarali ili imali obezbijeđen smještaj. Posebnu zahvalnost iskazujemo roditeljima na ukazanom povjerenju da njihova djeca budu dio ovog našeg projekta kao i samoj djeci koji su pokazali veliko poštovanje prema vođama grupe i korektan odnos tokom ovih sedam dana. Nezaobilazna pohvala pripada svakako i vođama grupe na međusobnom uvažavanju, pomaganju, koordinaciji i saradnji te spremnosti da svoje slobodno vrijeme i odvojenost od svojih porodica založe u ovaj hajirli projekat od kojeg ćemo svi imati koristi.