Svi znamo da za razvoj samopoštovanja presudnu ulogu ima odgoj.
Ne postoji istraživanje koje bi pokazalo da se rađamo s istim potencijalima za razvoj samopoštovanja, ali smo sigurni da se već negdje krajem predškolske dobi vidi da neka djeca pokazuju nedostatak vjere u sebe.
Kako negativno utječete na razvoj djetetovog samopoštovanja?
Samopoštovanje je posljedica odnosa između postignutog uspjeha i očekivanja.
Ako pred dijete postavljamo velika očekivanja, njegovo će samopoštovanje biti nisko, jer neće moći ostvariti ono što smo mi zamislili. Ako pak imamo preniska očekivanja, dijete se neće željeli truditi ostvariti svoje potencijale.
Mnogo je još načina na koji kao roditelji utječemo na razvoj djetetovog samopoštovanja.
To nisu samo situacije formalnog učenja, dakle, na djetetovo samopoštovanje ne utječete tek kada krene u školu, već mnogo prije: dok uči prve korake i gradi prve kule od kockica.
Način na koji razgovarate s djetetom, na koji ga hvalite ili kritizirate, na koji zadovoljavate njegove potrebe, na koji ga slušate, sve to utječe na to hoće li i koliko vjerovati u sebe.
Mnoge od grešaka činimo nesvjesno, ponavljajući rečenice koje smo čuli od svojih roditelja.
Evo nekoliko konkretnih primjera kada negativno djelujete na razvoj djetetovog samopoštovanja.
- Kada im ne zadovoljavate potrebe na odgovarajući način: kada im ne pružate ljubav i brigu, ne odgovarate na njihov plač, na potrebu za pažnjom i maženjem ili još gore, kada vide da se više brinete za mlađu ili stariju braću i sestre.
- Kada stalno ignorirate ili negirate njihove osjećaje: to su one situacije kad djeci govorimo: »Ne smiješ biti tužan, trebao bi se veseliti, a ti plačeš…«
- Kada ih ponižavate i ismijavate: »Dječaci ne plaču! Baš si prava beba! Kako si tako nespretan, spor, glup, tvrdoglav…Ista si mama (babo)!«
- Kada ih tjerate da ostvaruju vaše ambicije, a oni to u stvari ne žele: dijete koje nema sluha tjerate u muzičku školu ili dijete koje nije motorički spretno da se bavi tenisom.
- Kada ih uspoređujete s drugima, posebice u onim situacijama u kojima niti dijete nije zadovoljno sa sobom: »Tvoja sestra iz matematike donosi samo petice. U tvojim godinama ja sam znao što hoću.«
- Kada ih ograničavate stereotipima i predrasudama: »Djevojčice se ne igraju autićima. Dječaci ne plaču. Ne druži se s njim, on je loš đak!«
- Kada im dajete premalo pravila i smjernica: to najčešće rade previše popustljivi roditelji pa dijete niti ne zna što smije, a što ne smije. Međutim, kada napravi nešto s čime se roditelji ne slažu, a ono samo niti ne shvaća da je to pogrešno, biva kažnjeno.
- Kada ih prestrogo kažnjavate, posebice kada im usađujete uvjerenje da su nepopravljivi, da nikad ništa neće uspjeti, da se u njih ne isplati ulagati…
- Kada ih psihički ucjenjujete svojim osjećajima: »Ti si jedina osoba na svijetu koja me može izluditi. Evo, zbog tvog divljanja sam opet počela pušiti«.
- Kada ih zakidate, tražeći da budu razumni na njima neprimjeren način. To su one situacije kad od djeteta tražite da odustane od svojih zahtjeva zato što »sve vi tako rekli«, »jer vi znate što je za njih najbolje«, »jer je to tako i – gotovo«.
