Baš ovog jutra, osmjehnut ću se kad ugledam tvoje lice, želeći da zaplačem od sreće.
Baš ovog jutra, dozvolit ću ti da izabereš šta ćeš da obučeš, nasmješit ću se i reći kako ti baš divno stoji.
Baš ovog jutra, odgodit ću pranje veša, uzeti te za ruku i izvesti napolje da se igraš.
Baš ovog jutra, ostavit ću suđe u sudoperu, i zamolit ću te da me naučiš kako se slaže tvoja slagalica.
Baš ovog popodneva, isključit ću telefon i neću upaliti kompjuter, sjest ću s tobom i puhati balone od sapunice.
Baš ovog popodneva, dopustit ću da mi pomogneš praviti kolače, i neću stajati iznad tebe pokušavajući da ih popravim.
Baš ove večeri, držat ću te dugo u naručju, pričat ću ti priču o tvom rođenju i govoriti koliko te volim.
Baš ove večeri, dopustit ću ti da vrištiš i skačeš u kadi punoj vode i neću se ljutiti.
Baš ove večeri, dopustit ću ti da zadugo ne odeš na spavanje; sjedit ćemo kraj prozora i brojati zvijezde.
Baš ove večeri, ostat ću satima priljubljena uz tebe, i propustit ću svoje omiljene televizijske emisije
Baš ove večeri, kad ti pomilujem kosu, prepustit ću se svojoj neizmjernoj sreći što mi je Bog dao tebe, dar najveći od svih.
Pomislit ću na majke i očeve koji tragaju za svojom nestalom djecom, majke i očeve koji posjećuju mezare svoje djece umjesto njihovih soba, majke i očeve koji u bolničkim sobama gledaju kako njihova djeca bespomoćno pate i vape u svojim malim tijelima.
Kada te poljubim za lahku noć, držat ću te u zagrljaju malo jače, malo duže i zahvalit ću Bogu što te imam, najskrušenije što mogu.
