Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja u Kufu… Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikom, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da vizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane. Ebu Hanife mu se približio i upitao ga:- Jeste li Vi došli pitati? On je odgovorio:- Da! Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju! Vizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem. – Šta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog učenjaka. Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?! On odgovori u čudu:
Svakako da se razumijem! Ebu Hanife ga ponovo upita:
Ima li ijedan broj prije broja jedan? Vizantijac odgovori:
Ne. On je prvi i prije njega nema ništa. Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha! Tada on uputi drugo pitanje:
Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani? Ebu Hanife ga ponovo upita:- Recite mi, kada upalite svijeću, na koju stranu ona baca svjetlost?Vizantijac odgovori:
Na sve strane podjednako! Ebu Hanife mu, tada, odgovori:
Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?! Nakon toga, vizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo:
Šta sada radi Bog? Ebu Hanife mu mirno odgovara:
Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja. Nakon toga vizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići!
