Od Ebu Umame, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ''Ko ostavi raspravu, makar bio u pravu, ja mu garantiram dvorac na perivoju Dženneta. Ko ostavi laž, čak i kada se šali, ja mu garantiram dvorac u središtu Dženneta. A ko popravi svoje ponašanje, ja mu garantiram dvorac u najvišem dijelu Dženneta''

Prenosi Kadi Iljaz u djelu „Sifa“ od Adullaha b. Omera, r.a. :
Jednog dana bili smo zajedno sa Allahovim Poslanikom kad naidje jedan beduin pa ga Allahov Poslanik upita:
“Gdje si posao“?
Beduin mu odgovori:
“Idem svojima“.
“Zar ne zelis dobro“?
“Sta je to, kakvo je to dobro“?
“To je tvoje svjedocenje Allahove jednoce i da sam ja Njegov rob i Poslanik“.
Beduin pazljivo otvori oci i pogleda, a zatim rece:
“Imas li dokaz za to?Zapravo, mozes li pokazati kakvo cudo kojim ces dokazati svoje poslanstvo“?
Pocast svjetovima, s.a.v.s., rece:

U smrtnoj bolesti, dolazi melek Dzibril a.s., melek koji je bio zaduzen za dostavljanje objave Poslaniku a.s., pa Muhammed s.a.v.s. ga pita:

"O, Dzibrilu, hoces li silaziti na Zemlju poslije moje smrti?"

"Da", odgovori Dzibril. "Sici cu na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa."

"Sta ces podici, Dzibrilu!"

“Niko od vjernika neće zasaditi stablo ili posijati zrno (sjeme), pa potom da ptica, čovjek ili životinja pojede njegov plod, a da ne bude za to djelo nagrađen kao da je podijelio sadaku” (Buhari, III: 513).

Mnogima će pomisao da je poslanik Muhammed, a.s., bio pionir očuvanja životne okoline biti strana. Doista, termin „okolina“ i njoj slični koncepti kao što su „ekologija“, „svijest o okolini“ i „očuvanje-umjerenost“ su u novije vrijeme inovacije i termini koji su formulisani uzrokom povećane brižljivosti zbog trenutnog stanja svijeta prirode koji nas okružuje.

Muhammed je Božiji rob i Njegov poslanik!

Kada govorimo o Muhammedu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao poslaniku niko ne može pomisliti da bi mogao biti kao on, ili, da bi mu mogao nalikovati po veličini njegovog duha i duboke povezanosti sa duhovnim svijetom. Primao je Objavu i Uputa mu je pojašnjavana jasnim dokazima. Niko ne može postići takav stepen niti bilo šta slično onome što je on postigao budući da je Uzvišeni Bog njime zapečatio misiju poslanstva i Vjerozakonom upotpunio ranije objavljene poslanice.

Mahatma Gandi

Omer ibn el-Hattab, r. a., obavljao je hadž sa narodom 23. godine poslije Hidžre, malo prije nego što je poginuo kao šehid, tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, r. a., na vrh brda, i odozgo gledajući sve hadžije (hodočasnike) glasno povikao: “O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs?

Bilal, neka je Allah zadovoljan njime, bio je prvi koji je proučio ezan po naređenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji koja je sagrađena u Medini el-Munevveri. Tako je Bilal učio ezan skoro deset godina. Mnogima od nas ovo je poznato, o tome smo čitali ili slušali, ali ono što mnogima nije poznato  je gdje se Bilal nalazio poslije smrti njegovog i našeg miljenika Muhammeda, sina Abdullahova, s.a.v.s.

Dova za otklanjanje straha, nesanice, nemira, tuge i potištenosti

Allāhumme rabbes-semāvātis-seb‘i ve mā ezallet ve rabbel-erādīne ve mā eкallet ve rabbeš-šejātīne ve mā edallet kun lī džāren min šerri ħalкike kullihim džemī‘ā en jefruta ‘alejje eĥadun minhum ev en jebgā ‘alejje ‘azze džāruke ve dželle senāuke ve lā ilāhe gajruke.